Krvave rime

Svoju dušu skrivam u rimama krvi,
jer mnogu su me pre tebe ranili,
ne ti nisi prvi.
Okrutnog li svjeta,zar ne,
gura me u ponor,u same dne.
Tamo leži njih još puno,
svi su oni kao ja,
i svi su znali nekog kao što si ti,
znaju kako je sa prokletstvom se suočiti.
Slušaj ove krvave rime,
traži u njima zrno sreće,
traži iskru ljubavi i sjaj,
traži skriveni ključ vrata raja.
Ne možeš ga naći zar ne,
da li ti je sada žao,
da li ti je sada stalo,
da li si sretan budalo.
Sad me svake noći u snovim vidiš.,
proganja te krivnja,
sam se sebe počinješ da stidiš.
Ove krvave rime osveta u moja,
izgleda da sam ja ipak sudba tvoja.
Obrušavaju se na tebe, kao zid stida,
ni trag od tebe na kraju ostati neće,
bićeš poput mene biče bez lica, bez sreće.



Za prijatelja

Vidis li prijatelju sta su mi ucinili,
vidis li da su mi dusu uzeli.
Uzeli su mi sve,
vise nema sta ni da boli me.

Vidis li prijatelju, ni zjenica u oku vise nemam,
crne su mi oci tamna mi je dusa,
plakacu suze koje niko ne vidi,
pjevacu pjesme koje niko ne slusa,
sanjacu snove koje niko ne sanja,
bicu crni andjeo, labud vrana.

Vidis li prijatelju sta su mi ucinili,
proslost polako dolazi po mene,
vidis li prijatelju kako oko mene plesu,
moje saputnice, proslosti sjene.

Odlazi sada, i ne vracaj se vise,
ako negde na putu sretnes dusu moju,
samo joj reci da je ova ljuska od mog tjela treba,
jer me bez nje zlo na svakom uglu vreba.

Odlazi sada, da me vise ne vidis,
neka budem prijateljica o kojoj samo ljepo pricas,
jer ako ostanes jos malo, pocece i ti da me se stidis.

sta reci ovo je prelepo,najezila sam se...

hvala puno, kad mi to kaze pjesnikinja kao ti to mnogo znaci

pa ja sam samo iskrena

Moja prva istina

Povjerovali su svi,
povjerovao si i ti,
da od mene istinu mozes sakriti.

Sta god da kazem,
znaj da lazem,
iza svakog osmjeha,
skrivena je laz,
njeznog dodira samar djavola.

Ucila od najboljih
nadmasila svakog ucitelja,
svaki poklon sa osmjehom primila,
pravila se da vjerujem u sve i jednu,
tako jadnu I prozirnu laz,
glumila najbolje sto znam,
nadmasila sve i jednu vasu nocnu moru,
zamaskirala je u najljepsi san.

Svati
ovaj svjet svakog covjek posebne lekcije uci,
ja sam godisnje stivo naucila u danu,
tako ranila vlastitu dusu,
natjerala suze da kapati stanu.

Naucila sam sve,
I povjerovali su mi svi,
al’ uvjek sam vjerovala da ces mozda ti biti taj pametniji.





Pjesma koju sam napisala kad me pokusala slagati osoba od koje sam to najmanje ocekivala.

drago mi je sto si stavila,prelepo je, svaka cast stvarno

Ma pjesme su doista sjajne,nemam rijeci...stvarno imas smisla za pisanje.

hvala